ponedjeljak, 11.06.2007.

novo prijateljstvo

Sjedila je u parku.....razmišljala je o njemu.....više nije bila opsjednuta.....ništa nije prema njemu osjećala.....bilo joj je svejedno.....sjedila je i razmišljala.....i tako cijelo popodne.....no odjednom je počela padati kiša.....kap po kap.....nije htjela otići.....jednostavno joj je bilo prelijepo u prirodi.....slušala je šum lišća....imala je osjećaj da ju biljke razumiju.....da ju one jednine slušaju.....bila je sama u parku......svi ljude otjerala je kiša.....no išao je jedan dečko....bio je jako lijep....pogledala ga je.....jedino joj je on sada bio zgodan.....hodao je......išao je pokraj nje....ona ga je nakratko pogledala ....kapi kiše padale su joj niz lice.....no tada je stao.....stao je pokraj nje....pitao ju je što radi sama na toj kiši......ona se samo široko osmjehnula.....pozvao ju je pod kišobran......i tako su krenuli dalje.....otpratio ju je do kuće....svaki dan su se viđali....taj susret.....prerastao je u veliko prijateljstvo.....postali su prijatelju koje je teško razdvojiti.....

nedjelja, 10.06.2007.

život ispočetka

Odlučila ga je zaboraviti......ostaviti taj dio života iza sebe......nije željela gledati njegovu sliku pred očima...nije htjela....jednostavno je bila preslaba na njega......
Odlučila je posvetiti se sebi, svojim potrebama.....prijateljima koje je napustila zbog njega......koje je napustila zbog njegovih umobolesnih želja.....bio joj je prevažan....
Sada se sa sjećanjem na te dane pune očaja, žalosti i tuge prisjeća sa suzom u očima.....boli ju, iako to nikome ne želi priznati......drži glavu uspravno......okrenula je novu stranicu u životu.......stranicu na kojoj nema njega....na kojoj nema patnje.....

srijeda, 06.06.2007.

tuga i bol

Bila je sama....bezvoljna......sve ju je podsjećalo na njega.....sve je bilo tako drugačije....nepotpuno.......bez njega svijet joj se činio kao da ne postoji.....
Hodala je parkom......sama......bez osmjeha na licu.....bila je usamljenija nego ikad.....krenula je do klupice na kojoj su se inače sastajali.....hodala je.....nitko se nije obazirao na nju.....nisu je primjećivali......nije ni željela pažnju....tada je napokon došla do drveta iza kojeg se vidjela klupica......vidjela je dvoje ljudi.....to je bio on.....bio je on.....ali u zagrljaju s drugom.....ljubio ju je kao što je nekad ljubio nju.....bila je slomljena.....suze su počele nezaustavljivo padati niz lice......bila je sva izvan sebe.....okrenuo se prema njoj......nasmijao joj se u facu.......nije to mogla podnjeti.......okrenula se i pobjegla......sva ona pažnja koju nije privlačila, sada je bila usmjerena na nju......svi su je gledali.......ona nije obračala pažnju na njih.......trčala je kroz park uplakana lica........željela je pobjeći od prizora kojeg je vidjela.......nije mogla.....jednostavno nije mogla.......

utorak, 05.06.2007.

slomljeno srce

Boljelo ju je, iako mu to nije pokazivala. Skrivala je suze duboko u svojim modrim očima koje su bile ljepše od najljepšeg neba. Šutjela je. Nije imala snage ništa reći. Bila je preslaba. Gledala ga je s ljubavlju, ali ipak sa razočaranjem kojeg je teško prikrila. No tada....u mračnoj prostoriji u kojoj su proveli najljepše noći njezina života, okrenuo se i otišao. Nije mario za njezine osjećaje. Bili su mu nebitni. Ona nije ništa rekla, nije mogla.......
Nakon što je tresnuo vratima, jedna suza padne niz njeno blijedo lice.... Bila je slomljena.... Iako ju je povrijedio najjače što je mogao, voljela ga je....voljela ga je više nego što se ikog može voljeti....
Plakala je.......bila je slomljena.....nije imala razloga za živjeti........za sobom je ostavio slomljen život.....slomljenu mladu dušu koja ga je voljela.....koja je voljela sve njegove vrline i mane......koja nije marila za priče koje su kružile o njemu.....a sad nema ničeg......nema više ljubavi koja ih je spajala.....sada je to ljubav koja je završila kao i svaka druga......sve je palo u zaborav......